Ordos, grad duhova u Kini

Kolosalni razvoj donosi kolosalne promašaje. Grad Ordos u Kini zamišljen je kao moderno poslovno središte stepsko-pustinjskog sjevera zemlje, no umjesto slavne misije koju mu je namijenila planska privreda, pretvara se u još jedan grad duhova



Novi novcati neboderi u centru Ordosa zastrašujuće su prazni od ljudi, kao i trgovački centar Džingis Kan Plaza te pusti monumentalni trg u kvartu koji bi trebao simbolizirati novi, poslovni proplamsaj grada. U TV reportažama Al Jazeere ulice djeluju pusto, gotovo kao da je proglašena zračna uzbuna; tragova intenzivnijeg života nema ni u prozračnim četvrtima neoklasicističkih vila kakve se donedavno nisu mogle kulturološki povezati s komunističkom Kinom.



Ogromna statua Džingis Kana nadvila se nad glavnim gradskim trgom, no osim te statue, na trgu nema nikoga. U jutarnjoj izmaglici Ordos se doista doima kao grad duhova.



Priča o Ordosu započela je prije dvadesetak godina, usporedno s ubrzanom eksploatacijom ugljena u toj pokrajini.Tada su kineske vlasti odlučile izgraditi milijunski grad očekujući da će ljudi zbog ugljena nahrliti u Ordos. U početku je priljev novca zaista bio impresivan, no danas je priča potpuno drugačija.



Gradski čelnici su, ohrabreni nastupom građevinara, imali plan da od grada Ordosa naprave kinesku verziju Dubaija, pretvaranjem ogromnog područja sušne mongolske stepe u uspješnu metropolu u koju su uložili preko 1 milijardu dolara.



Okrug ispunjen poslovnim zgradama, administrativnim centrima, vladinim zgradama, muzejima, pozorištima i sportskim terenima, kao i četvrtima sa luksuznim vilama i porodičnim kućama. Jedini problem ovog okruga je to što je predviđen i izgrađen za 1 milion stanovnika, a u njemu jedva da iko i živi. No, četiri godine nakon početka izgradnje okruga Kangbashi, projekat je u državnim novinama China Daily nazvan "grad duhova, spomenik viška optimizma“.



Kangbashi je do sada trebao imati preko 300.000 stanovnika, a vlada tvrdi da trenutno živi 28.000 stanovnika u novom dijelu grada. No, tokom posjete novinara ovom kineskom okrugu, za vrijeme vožnje, viđeno je samo par stanovnika.



Stanove je sada nemoguće prodati i po najjeftinijoj cijeni, a industrija ugljena je daleko od onoga što su kineske vlasti imale na umu prije dvadeset godina.